💔

Koliko smo samo puta glumili budale, onako mrljavi od kečapa davili se hamburgerima iz Pingvina, koliko puta sjedili na pločnicima Titove i htjeli biti ulični pjevači a zvučali poput trogodišnjaka, koliko puta prelazili iz treće kafane u četvrtu, pješačili po nekoliko kilometara do dežurne trafike u potjeri za cigaretama, koliko puta mahali za djevojkama u tramvajima, koliko li ih je pomislilo da smo budale a koliko ih je tek reklo da smo simpatični ali da ih negdje čeka momak pa zbrisale… koliko godina rasutih u genijalne ideje i izume koje nismo stigli pokazati svijetu, koliko gitara u parkovima, tuđih stanova u kojima smo prosipali madžioničarske trikove i sentiš muzikom odvlačili djevojke iz gužve u osamljenost studentske sobe, koliko mjesečarenja i misli bačenih s balkona dole na Titovu, koliko nažuljanih stopala od jeftinih patika i posljednjih dinara bačenih na tričave sitnice o kojima danas niko ne vodi računa…

Koliko godina ostavljenih u ovom gradu, koliko nekontrolisanog smijeha i sjećanja koja za dva života ne mogu zaboraviti… i opet mi malo, majku mu. Opet mi malo Sarajeva.

3 thoughts on “💔

  1. SenoritaBandida
    SenoritaBandida says:

    Moja ti, nikad taj osjećaj neće proći…

  2. Riss

    Nisan se do sad zaljubija ni u jedan grad na ovakav način. Al da volin Sarajevo i svo vrime provedeno u njemu, volin.

  3. ZenaKojaPije
    ZenaKojaPije says:

    Znam moja @Senorita 😔 bas sam pozelila kuci, jedva cekam da odem 💖

    @Riis bas mi jedrago to cuti. I stvarno cujem od puno stranaca da su odusevljeni Sarajevom 💖💖💖

Komentariši