Provincijalka

Inače, Balaša ne podnosim; textove poštujem, kao izvođača ne podnosim.

Ali postoji jedna pjesma koju sam jednom čula u jednom kafiću, zadnji stihovi su mi se urezali u sjećanje.

Poslije, N. mi je posvetila tu pjesmu, kao i moja Am. kada sam otišla.

Znalo se desiti u usamljenim noćima da uzmem pismo koje mi je Am. napisala sa ovim posljednjim stihovima sa suzama ga čitajući.

Nerado se sjetim ovih stihova, ali i dalje su mi dragi.

N. mi ih je pjevala na uho i sa suzama, kaže bila je tužna kada sam otišla. Koja je to karma bila samo Bože, što sam saznala mnogo mjeseci poslije.


Napiši mi pesmu, molila je

i nisam znao da li ću umeti

voleo sam ju tako lako

a, tako sam teško to znao da pokažem

a, onda odjednom raspored

mladeža na njenim leđima

kao tajna mapa pokazao mi je

u koju zvezdu treba da se

zagledam i tako

eto ti pesma, ludo jedna.

One thought on “Provincijalka

Komentariši