Provincijalka
Inače, Balaša ne podnosim; textove poštujem, kao izvođača ne podnosim.
Ali postoji jedna pjesma koju sam jednom čula u jednom kafiću, zadnji stihovi su mi se urezali u sjećanje.
Poslije, N. mi je posvetila tu pjesmu, kao i moja Am. kada sam otišla.
Znalo se desiti u usamljenim noćima da uzmem pismo koje mi je Am. napisala sa ovim posljednjim stihovima sa suzama ga čitajući.
Nerado se sjetim ovih stihova, ali i dalje su mi dragi.
N. mi ih je pjevala na uho i sa suzama, kaže bila je tužna kada sam otišla. Koja je to karma bila samo Bože, što sam saznala mnogo mjeseci poslije.
Napiši mi pesmu, molila je
i nisam znao da li ću umeti
voleo sam ju tako lako
a, tako sam teško to znao da pokažem
a, onda odjednom raspored
mladeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazao mi je
u koju zvezdu treba da se
zagledam i tako
eto ti pesma, ludo jedna.
Jest naporan vala