Thankful.

Zamislite dođe vam jedan dan vaša bivša ljubav i kaže da sve što je rekao da je uradio je laž?

Da ste imali slomljeno srce zbog laži?

Da ste patili jer je nekome bilo dosadno i iskušavao vas je?

I onda se sjetitite kakvi ste vi postali zbog toga, kroz kakve ste promjene vi prošli zbog toga. Kakvo ste vi bili govno zbog toga, a da on to i ne zna niti će ikada saznati.

Onda shvatite da to neće ništa promijeniti jer…

To je osoba zbog koje naučite da nikome ne dajete dvije šanse.

To je osoba koja nikada neće priznati da je slagao.

To je osoba zbog koje stvarno zavolite sebe i samoću.

Ali onda se sjetite da 10 dana nakon smrti vašeg oca je otišao u Mostar curi koju je upoznao preko Twoo-a. Vi naravno nemate pojma u kakvom ste odnosu tada bili, ali se sjećate da ste ga trebali a on nije bio tu.

I onda nakon mjesec dana pobjegnete za Berlin jer vam treba bijeg od stvarnosti, trebalo vam je da dođete do daha. Upoznate momka i ljubite se cijelu noć, najljepšeg momka kojeg ste ikada vidjeli.

Vi ubrzo prekinete i onda saznate za nekoliko mjeseci za sva ta sranja koja vam je radio dok vam je srce bilo slomljeno, ali ne zbog njega.

Pročitate mu dnevnik, pa i dvije godine poslije sjećate se dobro nekih rečenica. Neka odvratna težina stoji u stomaku, molite Boga da povratite, ali ništa od toga.

I onda shvatite.

Zahvalni ste. Jako zahvalni za sva ta sranja.

Nasmijete se i zahvalite, okrenete i odete; ali i dalje ta neka odvratna težina stoji. Ne boli vas ništa, ne mrzite tu osobu; samo vam se sve gadi kada se sjetite toga. Niti vam se plače, niti išta osjećate; samo vam se jebeno gadi.

Komentariši