Beautiful disaster

Dobrodošli na moj blog

19.04.2018.

Patetika

Kroz citav zivot ljudi su me prepoznavali zbog ovoga, zbog onoga. Do puberteta su me prepoznavali zbogdobrih stvari.

Tijekom puberteta pocele su se desavati i lose stvari po kojima su me pamtili i prepoznavali, ali to je pubertetlijama bilo sve kul.

A sta kada te na ulici prepozna bivsa, u tom trenutku, tadasnja djevojka Hordasa i sledi se u mjestu? A ti ko pravis se lud, pogledas je i prodjes pored nje k'o da je Bog nije dao.

Mislila sam da ce se desiti nesto, ali nije nista (nazalost? srecom?).

I onda mi moja Am salje njen story gdje je ma insta story-u objavila sliku onaj fazon kako spavam znajuci da sam slobodna i da me niko ne vara i dole slika kao djevojka se zakucala.

Ako ista mrzim na ovom svijetu, to je patetika.

18.04.2018.

profa na španjolskom predaje njemački jezik

Pita mene neki dan prijateljica na kafi šta ima novo. Reko ništa osim što mi je najdraža tetka poginula u saobraćajnoj nesreći i rođak mi se bori za život. Ona onako blijeda gleda u mene i šuti. Kaže očekivala sam... Moje saučešće.

Tako sam isto tatinom prijatelju, koji je nazvao na telefon jutro kada je tata premunio, na pitanje gdje ti je tata odgovorila sa umro je. Čovjek mi je jadan poklopio slušalicu dok je došao sebi, pa je kasnije nazvao opet; naravno, poslije toga mi mama nije dala da se javljam na telefon kaže da neko ne dobije srčani.

Jučer sam upoznala sina jednog poznatog pjevača, niti sam ga znala iz javnosti niti me to nešto impresionira. Samo si sin tog' nekog poznatog, nisi ti ta osoba hhh. Ispočetka me nervirao jer mi je sve ono šošonski zavrtao uvrtao usta, dok ga nisam počela ignorisati onda se prestao tako ponašati. Oženio se i treba uskoro za Njemačku da ide, naravno otvori se tu tema nismo zatvorili tri sata.

Ja sam osoba koja primjećuje mini-ekspresije koje ljudi prave, prije sam baš proučavala ljude tražeći to; valjda sada samo od sebe. I uhvatila sam nekoliko puta kako šmeka, pa mislim se samo je fin prema meni.

Onda smo ostali sami, pa smo počeli pričati o životu, Bosni i ljudima u Bosni; pa se u svemu tome našlo pitanje imam li momka?

Sa odgovorom ne, osmijeh se pojavio na njegovom licu. Odbacio me kući i sve što sam mislila molim te e da ne pokuša budala nešto, srećom nije. Rekao je da ga dodam na fb, što sam i uradila i nekoliko poruka smo razmijenili to je bilo to. I ne sjećam se kada sam posljednji put nekoga dodala na fbu. Fijuuu.

U ovoj godini sam jako malo sanjala, što je jako čudno jer ja uvijek sanjam nešto.Sinoć sam nažalost sanjala... Kurs njemačkog, na koji ja kasnim gdje nam profesor na španjolskom predaje kurs njemačkog. Kasnim, sjedam u posljednju klupu u ćošku pored momka kome nisam lice vidjela. Kako sjedam tako ga vidim, Indijac. Pomno prati nastavu. Nakon nekog vremena okreće se i gleda u mene, smije se i maše glavom ne može da vjeruje. U tom ide pauza, ja na drugom kraju te učionice vidim dvije cure koje suu srednjoj sjedile iza mene. Na kraju stojim u blizini vrata, pored mene prolazi neki latino jako lijep momak na rolama uhvati me oko struka okrene i poljubi.

Naravno, kada je najbolji dio trgnem se i probudim. hhh

Naučnici su dokazali da smo sve ljude koje sanjamo nekad u životu svom negdje vidjeli, da mozak ne može izmislisti lice neke osobe.

Sada ja razmišljam gdje sam onog ljepotna mogla vidjeti :'D

16.04.2018.

Thankful.

Zamislite dođe vam jedan dan vaša bivša ljubav i kaže da sve što je rekao da je uradio je laž?

Da ste imali slomljeno srce zbog laži?

Da ste patili jer je nekome bilo dosadno i iskušavao vas je?

I onda se sjetitite kakvi ste vi postali zbog toga, kroz kakve ste promjene vi prošli zbog toga. Kakvo ste vi bili govno zbog toga, a da on to i ne zna niti će ikada saznati.

Onda shvatite da to neće ništa promijeniti jer...

To je osoba zbog koje naučite da nikome ne dajete dvije šanse.

To je osoba koja nikada neće priznati da je slagao.

To je osoba zbog koje stvarno zavolite sebe i samoću.

Ali onda se sjetite da 10 dana nakon smrti vašeg oca je otišao u Mostar curi koju je upoznao preko Twoo-a. Vi naravno nemate pojma u kakvom ste odnosu tada bili, ali se sjećate da ste ga trebali a on nije bio tu.

I onda nakon mjesec dana pobjegnete za Berlin jer vam treba bijeg od stvarnosti, trebalo vam je da dođete do daha. Upoznate momka i ljubite se cijelu noć, najljepšeg momka kojeg ste ikada vidjeli.

Vi ubrzo prekinete i onda saznate za nekoliko mjeseci za sva ta sranja koja vam je radio dok vam je srce bilo slomljeno, ali ne zbog njega.

Pročitate mu dnevnik, pa i dvije godine poslije sjećate se dobro nekih rečenica. Neka odvratna težina stoji u stomaku, molite Boga da povratite, ali ništa od toga.

I onda shvatite.

Zahvalni ste. Jako zahvalni za sva ta sranja.

Nasmijete se i zahvalite, okrenete i odete; ali i dalje ta neka odvratna težina stoji. Ne boli vas ništa, ne mrzite tu osobu; samo vam se sve gadi kada se sjetite toga. Niti vam se plače, niti išta osjećate; samo vam se jebeno gadi.